Kršenje prava na privatnost i senzacionalizam 16

U medijima sve češće susrećemo senzacionalističke članke, koji sadrže informacije koje se objavljuju mimo volje osobe na koju se odnose. Često se iznose neprovjerene informacije čija je istinitost upitna, te se time narušavaju prava i  privatnost osoba o kojima se piše.

Prilog Ona je kriva za kraj braka? Iva Majoli u vezi spoduzetnikom?, objavljen 28. veljače. 2012. na internetskom portalu 24sata.hr, krši članak 14. Kodeksa časti hrvatskih novinara u kojem se navodi da novinar treba štititi čovjekovu intimu od senzacionalističkog i svakog drugog neopravdanog otkrivanja u javnosti. Obvezan je poštovati svačije pravo na privatnost. Nedopustivo je bez njihovog dopuštenja snimati osobe u okruženju u kojem se opravdano očekuje privatnost. Narušavanje nečije privatnosti mimo njegove volje i znanja dopušteno je samo ako je opravdano iznimnim javnim interesom.

Prilog krši članak 7. Zakona o medijima, koji govori o privatnosti: 

(1) Svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.

(2) Osoba koja obavlja javnu službu ili dužnost ima pravo na zaštitu privatnosti, osim u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja.

(3) Osoba koja svojim izjavama, ponašanjem i drugim djelima u vezi s njezinim osobnim ili obiteljskim životom sama priv­lači pozornost javnosti ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani.

U ovom slučaju novinarka narušava intimu navedene osobe i senzacionalistički otkriva javnosti informacije koje je dotična osoba demantirala. Dakle, informacije čija je istinitost upitna, objavljene su mimo volje osobe. I sama autorica članka spominje da su navedene informacije navodno točne, ali ih svejedno objavljuje te se poziva na uvid u SMS poruke i privatne fotografije dotične osobe kao dokaz za iznesene informacije.

U članku se nisu trebale iznositi neprovjerene informacije, već se samo trebala prihvatiti izjava dotične osobe kao istinita i relevantna, dok god nema čvrstih dokaza za suprotne tvrdnje. Čak i da postoje čvrsti dokazi za suprotne tvrdnje, trebao bi se poštivati kodeks, a time se i suzdržati od objavljivanja informacija mimo volje osobe čija bi privatnost mogla biti narušena, jer u ovom slučaju navedene informacije zasigurno nisu od iznmnog javnog interesa, pa ih nije nužno ni objavljivati.