Kršenje dječjih prava 7

Sve češće se krše prava privatnosti djece zbog potrebe za senzacijom. Prilog koji je 28. Veljače 2012. objavio internetski portal 24sata.hr pod naslovom „Preživio pad sa zgrade: Dječak dobio novu obitelj i novi dom“ krši 19. Članak Kodeksa časti hrvatskih novinara, u kojem se navodi kako novinar ne smije intervjuirati niti fotografirati dijete (do 14 godina) bez njegovog pristanka i bez nazočnosti i pristanka roditelja ili druge odrasle osobe odgovorne za dijete.

U članku nisu smjeli otkriti identitet maloljetnika niti objaviti njegovu sliku. I, iako je jedna slika zamućena (crna trakica preko očiju), ostale slike nisu takve i ne štite identitet dječaka.

Moglo se napisati ovako: „Trogodišnji dječak, koji je u zagrljaju oca i majke pao sa šestog kata samačkog vojničkog hotela u Beogradu, u ponedjeljak je izašao iz bolnice te otišao u svoj novi dom, piše Blic“. 

Senzacionalizam i narušavanje prava na privatnost 6

Tjedan dana nakon nesreće, u dnevnim novinama 24 sata objavljena je priča o privatnom životu pokojne djevojke. Osim naslova “Djevojka (22) je poginula zbog snijega koji je toliko voljela...” koji je nepotpun (uzrok nesreće je neprilagođena brzina na snijegu) i senzacionalistički, prilog je nepotreban, nije donio nikakve informacije koje su važne za čitatelje. Opisuje se privatni život djevojke, i to pokojne, koja nikada nije bila izložena javnosti. Prilog je objavljen s ciljem da privuče publiku, bez razmišljanja kako obitelj, prijatelji i bližnji još uvijek tuguju i da će vjerojatno vidjeti članak koji će još više utjecati na njihovu tugu. Ustav Republike Hrvatske u članku 35. piše: Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Nadalje, Zakon o medijima govori o zaštiti privatnosti kao temeljnom pravu. Članak 7. nalaže da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti. Članak 15. također kaže: Mediji su dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a osobito djece, mladeži i obitelji. Zabranjuje se objavljivanje informacija kojima se otkriva identitet djeteta, ukoliko se time ugrožava dobrobit djeteta. 

Kodeks časti hrvatskih novinara također potvrđuje u dijelu o temeljnim ljudskim pravima i slobodi da je ovaj prilog potpuno neprimjeren: 14. Novinar treba štititi čovjekovu intimu od senzacionalističkog i svakog drugog neopravdanog otkrivanja u javnosti. Obvezan je poštovati svačije pravo na privatnost (...) 15. Posebna se pozornost, obazrivost i odgovornost zahtijeva pri izvještavanju o samoubojstvima, nesrećama, osobnim tragedijama, bolestima, smrtnim slučajevima i nasilnim djelima. Novinar treba izbjegavati intervjuiranje i prikazivanje osoba koje su izravno ili neizravno pogođene tim događajima, osim kada je riječ o iznimnom javnom interesu. U tom je slučaju novinar dužan voditi računa o časti, ugledu i dostojanstvu osoba o kojima izvještava.

Smatram kako su u ovom prilogu povrijeđena prava pokojne djevojke na privatnost. Također smatram kako je članak nepotrebno objavljen, čak tjedan dana nakon nesreće, jer nije donio nikakve nove informacije važne za čitatelje.

Kršenje dječjih prava 6

Na portalu 24 sata, 25.siječnja 2012. objavljen je prilog u kojemu se otkriva identitet djevojčice. Vijest je objavljena pod naslovom "Hrabra djevojčica (9) sama se uspjela spasiti od otmičara". Prilog krši čl. 19. Kodeksa časti hrvatskih novinara prema kojemu novinar ne smije intervjuirati niti fotografirati dijete (do 14 godina) bez njegovog pristanka i bez nazočnosti i pristanka roditelja ili druge odrasle osobe odgovorne za dijete. Ako takav pristanak i postoji, nedopustivo je intervjuiranje ili fotografiranje djeteta kojim bi mogla biti ugrožena njegova dobrobit.

U članku se nije smio otkriti identitet djevojčice kao ni objaviti njezina fotografija, osobito radi njezine sigurnosti s obzirom na to da je otmičar pobjegao policiji. 

Vijest se mogla napisati i ovako:
Devetogodišnju djevojčicu otmičar je zgrabio dok je išla iz škole i strpao je u kombi. Kada se kombi pokvario djevojčica je utrčala u najbližu trgovinu i pozvala policiju (...)

Izvještavanje o nesrećama 2

Mediji često izvještavaju o nesrećama koristeći fotografije s mjesta nesreće kako bi privukli pozornost čitatelja. Ne pridaju dovoljno pažnje činjenicama da su te slike potresne i šokantne, da ih gledaju djeca, te obitelji i prijatelji unesrećenih. Primjer ovakvog izvještavanja je prilog iz 24 sata objavljen 25. veljače 2012. pod naslovom “Slatina: Muškarac je u Starom mlinu pronašao mrtvog punca”. U njemu se krši 6. načelo Međunarodnih načela profesionalne etike u novinarstvu UNESCO-a, "Poštivanje privatnosti i ljudskog dostojanstva: Sastavni dio novinarskih profesionalnih standarda jeste poštivanje prava pojedinca na privatnost i ljudsko dostojanstvo, u suglasnosti sa odredbama međunarodnih i nacionalnih zakona koji štite pravo i ugled drugih osoba, i zabranjuju klevetu, ocrnjivanje, kaljanje ugleda i blaćenje." Također, u Kodeksu časti hrvatskih novinara 15. članak određuje: Posebna se pozornost, obazrivost i odgovornost zahtijeva pri izvještavanju o samoubojstvima, nesrećama, osobnim tragedijama, bolestima, smrtnim slučajevima i nasilnim djelima. Novinar treba izbjegavati intervjuiranje i prikazivanje osoba koje su izravno ili neizravno pogođene tim događajima, osim kada je riječ o iznimnom javnom interesu. U tom je slučaju novinar dužan voditi računa o časti, ugledu i dostojanstvu osoba o kojima izvještava. 

U ovom se prilogu nije smio objaviti identitet poginule osobe, kao ni slike s mjesta nesreće koje, između ostalog, prikazuju lijes u kojem se prenosi tijelo poginulog. 

Naslov je mogao glasiti "U Slatini pronađeno tijelo nestalog čovjeka", a dio teksta "Tragovi ukazuju da je Marinko Semialjac (49) ušao u devastirani Stari mlin, a potom se okliznuo u dubinu od 4 metra i pri padu zadobio ozljede od kojih je preminuo" mogao se objasniti: “Tragovi ukazuju da je nestala osoba ušla u devastirani Stari mlin, a potom se okliznula u dubinu od četiri metra i pri padu zadobila ozljede od kojih je preminula”.

Kršenje dječjih prava 5

Sve češće novinari krše prava privatnosti djece zbog potrebe za senzacionalizmom. Prilog koji je 21. veljače 2012. objavio internetski portal 24sata.hr, pod naslovom "Ocu oprostili dug zbog kojeg je s obitelji skočio sa 6. kata"  krši sljedeća dva članka: čl. 19. Kodeksa časti hrvatskih novinara, u kojem se navodi kako  novinar ne smije intervjuirati niti fotografirati dijete (do 14 godina) bez njegovog pristanka i bez nazočnosti i pristanka roditelja ili druge odrasle osobe odgovorne za dijete. Ukoliko je dijete sudionik nekog sudskog procesa, čl. 20. određuje kako novinar ne smije otkriti identitet djeteta ili maloljetnika uključenog u slučajeve seksualnog zlostavljanja ili bilo kojeg drugog oblika nasilja ili kaznenog djela, bez obzira je li dijete ili maloljetnik svjedok, žrtva, osumnjičenik ili okrivljenik. Medijski prilozi o takvim slučajevima ne smiju omogućiti identifikaciju djeteta ili maloljetnika. 

U članku  nisu smjeli otkriti identitet maloljetnika niti objaviti njegovu sliku. 

Moglo se napisati ovako: "Sin (3) čudom je preživio, no ostao je siroče"

Objektivno i nepristrano izvještavanje

Kodeks časti hrvatskih novinara člankom 22. određuje da novinar ima pravo na vlastito političko i drugo opredjeljenje, kao i svaki drugi građanin, no također navodi da u svom djelovanju novinar „zauzima profesionalnu distancu prema aktualnim zbivanjima, što je jedan od preduvjeta za objektivno i profesionalno izvještavanje o događajima“.

Članak koji je objavljen 23. veljače 2012. na internetskom portalu danas.net.hr, pod naslovom „Šuker ispalio biser, a da nije ni shvatio koliki“, krši navedeni članak jer pristrano i neobjektivno izvještava o izjavi ministra Šukera. U članku je trebalo navesti dotičnu izjavu, ali bez popratnih komentara kojima se izražava osobno mišljenje o ministrovoj izjavi i političkoj stranci.

Kršenje dječjih prava 4

Na portalu 24sata, 24. veljače 2012. godine objavljen je članak „Najdlakavija je na svijetu, a želi biti liječnica i pomagati ljudima“.  Osim što je čitav članak neumjestan,  njime se krše i odredbe Kodeksa časti hrvatskih novinara prema kojemu se ne smije otkriti identitet djevojčice kao što se ne smije objaviti ni njezina fotografija. Ukoliko je uredništvo procijenilo da je fotografija zaista potrebna, trebalo je zamagliti djevojčičino lice jer je riječ o maloljetnom (12) djetetu. Osim samog teksta i naslov članka je neprikladan i diskriminirajući.

Sporni dijelovi članka mogli su se napisati ovako:

„Djevojčica (12) najdlakavija je djevojčica na svijetu, a dobila je i priznanje Guinnessove knjige rekorda. Ipak, nadimci "Djevojčica-vučica" i "Majmunovo lice" curici nisu narušili samopouzdanje. Djevojčica je najpopularnijau školi, a istaknula je i kako uživa što je rekorderka. Osim toga, jedna je i od najboljih učenika u svojoj školi, a kaže kako bi htjela postati liječnica da može paziti na sve u svojoj obitelji.“

Naslov je mogao glasiti:

"Bolest ju nije spriječila da bude najbolja." Njime se ne diskriminira njezina bolest i želja da uspije, nego govori da unatoč svemu ona ne odustaje. 

Narušavanje prava na privatnost 5

Vijest ''Sesvete: Vlastitu majku (77) zadavio žicom nakon svađe'', koja je 19. veljače 2012. objavljena na internetskom portalu dnevnik.hr, krši nekoliko etičkih načela. Prekršeno je pravo na privatnost određeno Kodeksom časti hrvatskih novinara. Naime, članak 14. kaže da novinar treba štititi čovjekovu intimu od senzacionalističkog i svakog drugog neopravdanog otkrivanja u javnosti. Obvezan je poštovati svačije pravo na privatnost. Prekršen je i čl. 16. koji zahtijeva posebnu pozornost pri izvještavanju o samoubojstvima, nesrećama, osobnim tragedijama, bolestima, smrtnim slučajevima i nasilnim djelima. U tom je slučaju novinar dužan voditi računa o časti, ugledu i dostojanstvu osoba o kojima izvještava.  Vijest, kao što se vidi u piloženom, donosi točnu adresu ubojstva, ali i sliku obiteljske kuće s natpisom: ''Kuća u kojoj se dogodilo ubojstvo''. Time je prekršeno pravo na privatnost, jer je prikazana obiteljska kuća u kojoj živi jedna od osoba spominjanih u tekstu. Tekst bi bio korektan kada bi glasio ovako: '' Ubojstvo se dogodilo u obiteljskoj kući u Sesvetama u petak...'' bez slike kuće. Ako je slika uredništvu bila nužna mogao je biti objavljen tek njezin dio ili detalj, kako ne bi odmah bilo jasno o kojoj je kući riječ kao i osobi koja živi u njoj.

Kršenje dječjih prava 3

Danas se često susrećemo sa šokantnim vijestima u medijima, gdje mediji na očigledan način krše pravila Kodeksa časti hrvatskih novinara. Najčešći razlog je ispuniti prostor, ali i na što bolji način zainteresirati publiku.  Najviše takvih primjera prikazuje one nemoćne - djecu. Članak 19. Kodeksa časti hrvatskih novinara jasno navodi:  novinar ne smije intervjuirati niti fotografirati dijete (do 14 godina) bez njegovog pristanka i bez nazočnosti i pristanka roditelja ili druge odrasle osobe odgovorne za dijete. Ako takav pristanak i postoji, nedopustivo je intervjuiranje ili fotografiranje djeteta kojim bi mogla biti ugrožena njegova dobrobit. Isto vrijedi i za bilo koji drugi postupak kojim se izravno ili neizravno otkriva identitet djeteta. Dobrobit djeteta nadređena je javnom interesu.

Tako smo mogli na portalu 24sata.hr naći slučaj koji otkriva identitet djeteta. Vijest je objavljena na portalu 19. listopada 2011. pod naslovom „Prodali sina za 70.000 kuna, polovni automobil i 50 tableta.“ U vijesti se  spominje  dvoje ovisnika koji su prodali svoje dijete jer se nisu mogli brinuti o njemu. Fotografijama se jasno otkriva identitet djeteta. Time se jasno krši načelo čl. 19. U slučaju stavljanja fotografija trebalo je zamagliti lice, i napisati samo inicijale djetetova imena, kako se ne bi otkrio identitet. Također puna imena roditelja i dilera su trebala biti napisana samo inicijalima imena i prezimena.

Tekst se mogao napisati ovako:

Amerikanci A.M.R (26) i njezin suprug B. iz Indiane optuženi su da su prodali svojeg četveromjesečnog sina osuđivanim dilerima S.L. i M.L. prije dvije godine. Za dijete su dobili 13.000 dolara, polovni auto i 50 tableta. Dijete se rodilo kao metadonski ovisnik, zbog majčine ovisnosti...“

Mediji i prava djece 2

Mediji su dužni štititi prava djece i staviti njihovu dobrobit ispred dobrobiti javnosti, što i određuje čl. 19. Kodeksa časti hrvatskih novinara, u kojem se navodi kako  novinar ne smije intervjuirati niti fotografirati dijete (do 14 godina) bez njegovog pristanka i bez nazočnosti i pristanka roditelja ili druge odrasle osobe odgovorne za dijete. Ukoliko je dijete sudionik nekog sudskog procesa, čl. 20. određuje kako novinar ne smije otkriti identitet djeteta ili maloljetnika uključenog u slučajeve seksualnog zlostavljanja ili bilo kojeg drugog oblika nasilja ili kaznenog djela, bez obzira je li dijete ili maloljetnik svjedok, žrtva, osumnjičenik ili okrivljenik. Medijski prilozi o takvim slučajevima ne smiju omogućiti identifikaciju djeteta ili maloljetnika. 

Prilog, koji je 6. lipnja 2011. objavio internetski portal dnevnik.hr, pod naslovom „Cristian bi mogao biti prvo dijete koje služi doživotnu kaznu“ krši oba, gore navedena, članka.
U prilogu se nije smio otkriti identitet maloljetnika niti objaviti njegova slika, već se taj dio trebao napisati: "Dječak (12) mogao bi postati najmlađi osuđenik na doživotnu kaznu u SAD-u." 

Mediji i otkrivanje privatnih informacija

Je li iznošenje misli privatnih osoba etično? Je li potrebno radi profita?

Prilog „Objavljen dnevnik majke Madeleine McCann“, objavljen 15. rujna 2008. na internetskom portalu dnevnik.hr donosi vijest o objavi intimnog dnevnika majke nestale djevojčice, Madeleine a na kraju priloga se nalazi link koji čitateljima omogućava da sami pročitaju ulomke iz njezina dnevnika (link je vodio na internetsku stranicu The News of the World – novina koje su ugašene). Jedna je od dužnosti novinara štititi privatnost osoba, pa tako i njezine intime. Prilogom se krši čl. 14. Kodeksa hrvatskih novinara koji navodi kako novinar treba štititi čovjekovu intimu od senzacionalističkog i svakog drugog neopravdanog otkrivanja u javnosti. Obvezan je poštovati svačije pravo na privatnost. Nedopustivo je bez njihovog dopuštenja snimati osobe u okruženju u kojem se opravdano očekuje privatnost. Narušavanje nečije privatnosti mimo njegove volje i znanja dopušteno je samo ako je opravdano iznimnim javnim interesom, kao i čl. 16, st.1. Zakona o medijima: Mediji su dužni poštovati privatnost, dostojnost, ugled i čast građana, a osobito djece, mladeži i obitelji bez obzira na spol i spolno opredjeljenje.

Ukoliko je bilo potrebno objaviti majčin dnevnik i njezine intimne misli i osjećaje, te obavijestiti javnost o korištenju njezina dnevnika u istrazi, moglo se samo napisati: „Majka Madeleine McCann predajom svoga dnevnika opovrgava sumnje policije da je kriva za nestanak svoje kćeri.“

Mediji i prava djece 1

Mediji često djecu koriste kao objekte svoga izvještavanja, a ne subjekte čija prava, privatnost i dobrobit su dužni štititi. Članak 14. Kodeksa časti hrvatskih novinara ističe kako novinar treba štititi čovjekovu intimu od senzacionalističkog i svakog drugog neopravdanog otkrivanja u javnosti. Novinara se  obvezuje na poštivanje prava na privatnost svake osobe, te se naglašava kako je nedopustivo bez njihovog dopuštenja snimati osobe u okruženju u kojem se opravdano očekuje privatnost. Članak 19. istoga Kodeksa  navodi da novinar ne smije intervjuirati niti fotografirati dijete (do 14 godina) bez njegovog pristanka i bez nazočnosti i pristanka roditelja ili druge odrasle osobe odgovorne za dijete. Ako takav pristanak i postoji, nedopustivo je intervjuiranje ili fotografiranje djeteta kojim bi mogla biti ugrožena njegova dobrobit. Dobrobit djeteta nadređena je javnom interesu. 

Primjer kršenja navedenih odredbi pokazuje prilog „Curici (9) transplantirali šest organa i izvadili rijedak tumor“ objavljen 6. veljače 2012. na  internetskom portalu 24sata.hr.  U prilogu se nije smio otkriti identitet djevojčice, te se nije smjela prikazati njezina slika; ako je slika bila potrebna, djevojčicino je lice trebalo biti zamagljeno. 

Sporni dio se mogao napisati ovako: "Djevojčica (9) iz SAD-a je 2008. dok je imala pet godina dobila temperaturu, počela mršavjeti te joj je natekao trbuh. Odveli su je u bolnicu gdje su joj liječnici  dijagnosticirali tumor."

Hrvatsko vijeće za medije!

Došao je kraj negodovanju novinarske profesije, barem u Hrvatskoj, zbog nepostojanja regulatornog tijela koje će moći nadzirati rad medija, ali istodobno i predlagati sankcije za kršenja njezinih etičkih načela. Naime, 7. prosinca 2011. Hrvatsko novinarsko društvo (HND) i nakladnici glavnih hrvatskih medija osnovali su Vijeće za medije (točan naziv u statutu: Udruga Hrvatskog vijeća za medije), koje će biti - navodi Vjesnik - samoregulativno tijelo zaduženo za praćenje i sankcioniranje kršenja profesionalne, novinarske etike.

Da problem kršenja temeljnih profesionalnih načela postoji, vidljivo je svakodnevno u hrvatskim medijima koji sve češće pribjegavaju senzacionalizmu, tabloidizaciji i žutilu. Da bi se uspješno natjecalo s konkurencijom, čini se da je sve manje važna kvaliteta sadržaja, a sve više šokiranje publike - na ovaj ili onaj način. No, je li to zaista ono što publika treba, a naposljetku i zavrjeđuje? Osnivanje Vijeća dokaz je da je sama profesija uvelike svjesna ovoga problema, a osobito je važno da su u ovom slučaju osnivači i nakladnici samih medija, koji imaju veliki utjecaj na uređivačke politike.

HRT objašnjava kako Vijeće neće donositi nikakve novčane kazne za svoje članove. Ako se utvrdi odgovornost, članice vijeća dužne su objaviti zaključke u svojim medijima, a od ove godine građani mogu slati pritužbe na rad novinara i medija.

Više o ciljevima i o radu Vijeća možete saznati iz Statuta Udruge Hrvatskog vijeća za medije te iz Poslovnika o radu Hrvatskog vijeća za medije.

   

Kakvo je vaše mišljenje po pitanju učinkovitosti osnovanoga Vijeća? Smatrate li njegovo osnivanje pozitivnim pomakom ka sprječavanju "žutila" hrvatskih medija? Što mislite o ovom problemu - kao budući medijski djelatnici, ali i kao svakodnevni korisnici medija?

Mediji i dječja prava

Kad je riječ o prikazu djece u medijima, ona su često predstavljena kao puki objekt izvještavanja, a ne subjekt kojem su mediji dužni posvetiti osobitu pažnju, na način da štite njihova prava, privatnost te njihove interese i dobrobit. Sve to u svojim odredbama propisuju Zakon o medijima i Kodeks časti hrvatskih novinara, no sljedeći primjer dokazuje njihovo nepoštivanje u medijima.  Štoviše, ovdje valja spomenuti i UNICEF-ove etičke smjernice za izvještavanje o djeci, osobito čl. 3, st. 1.: Nemojte dodatno obilježavati niti jedno dijete; izbjegavajte svrstavanje ili opise koji dijete izlažu odmazdi – uključujući dodatnu fizičku ili psihičku patnju, ili doživotno zlostavljanje, diskriminaciju ili odbacivanje od strane njegove lokalne zajednice. 

Da se navedene smjernice često krše, pokazuje i prilog "Dječaku (9) iz trbuha uklonili nerazvijenog brata blizanca" koji je objavljen 5. listopada 2011. na internetskom portalu 24 sata. Javnost je mogla saznati ovu neobičnu vijest bez fotografije i na manje uznemiravajući način, npr.:

"Roditeljima ponuđena pomoć nakon devet godina"

„U Indiji je uspješno operiran dječak, koji je u trbuhu devet godina nosio brata blizanca. Radi se o neobičnom poremećaju pri razvoju fetusa, kada se jedan ugnijezdi u drugi te nastavi samo fizički razvoj do određenog stupnja. Dječakova je operacija bila preskupa za njegovu obitelj, a prije nekoliko dana roditeljima ju je besplatno predložila jedna bolnica u Bangaloreu. Dječak je izrazio sreću zbog mogućnosti za nov način života.“

Medijska izvještavanja o nesrećama

Kažu da slika vrijedi kao tisuću riječi. S tim ćemo se svi složiti. No, trebaju li mediji prikazivati stravične nesreće poput dolje navedenih?! Nije li članak u kojem piše da je neka osoba pala pod tramvaj sam po sebi dovoljan? Je li etično takve fotografije prikazivati na naslovnici? Jesu li novinari svjesni činjenice da u doticaj s tim novinama ili vijestima na televiziji mogu doći i mala djeca? Što učiniti s internetom kao medijem koji svake godine koristi sve veći broj ljudi i gdje svaki građanin može postati novinar? Kako stati na kraj brojnim video snimkama i slikama poput dolje navedenih koje prikazuju takve slike čak dvije i pol godine nakon same nesreće? Želi li publika zaista takve sadržaje? Objavljuju li mediji sadržaje prema željama publike ili mediji publici diktiraju ukus?

Mediji i senzacionalizam - otkrivanje privatnih informacija

Naslov koji mami čitatelje, Što se krije u dnevniku nestale Antonije Bilić?, zaslužio je mjesto na naslovnici posebnog izdanja tabloidnih novina 24 sata, a podnaslovom je još pojačavao bespotrebni i bešćutni senzacionalizam: „U ovom broju 24sata Express otkrivamo vam potresnu priču o snovima, siromaštvu i dobroti djevojke koju je odnio monstrum. Saznajte o čemu je maštala i kako je živjela Antonija Bilić. Nadam se da će on prihvatiti da na maturalnoj zabavi pleše sa mnom. I da ću biti najljepša...“ 

Nakon neuspjele trotjedne potrage za Antonijom, najava razotkrivanja njezine najskrovitije intime, koju je čuvala u dnevniku, osvanula je u medijima – od internetskih portala do televiziije. Ova vijest nije imala nikakvu informativnu vrijednost, a 24 sata je tim postupkom teško prekršio 16. članak Zakona o medijima koji ističe: (1) Mediji su dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a osobito djece, mladeži i obitelji bez obzira na spol i spolno opredjeljenje. Zabranjuje se objavljivanje inforrmacija kojima se otkriva identitet djeteta, ukoliko se time ugrožava dobrobit djeteta. (2) Mediji su dužni poštovati pravo na zaštitu identiteta svjedoka i oštećenika kaznenih djela, i bez njihova znanja i pristanka ne smiju otkriti njihov identitet. Također je prekršio i Kodeks časti hrvatskih novinara, osobito 14. članak koji ističe da novinar treba štititi čovjekovu intimu od senzacionalističkog i svakog drugog neopravdanog otkrivanja u javnosti. Obvezan je poštovati svačije pravo na privatnost. Nedopustivo je bez njihovog dopuštenja snimati osobe u okruženju u kojem se opravdano očekuje privatnost. Narušavanje nečije privatnosti mimo njegove volje i znanja dopušteno je samo ako je opravdano iznimnim javnim interesom.

Ako se uopće trebalo izvijestiti o privatnom dnevniku nestale djevojke, vijest je jednostavno mogla glasiti: „Obitelj nestale Antonije Bilić ustupila je njezin privatan dnevnik policijskim istražiteljima ne bi li se došlo do kakvih korisnih informacija za razvoj daljnjeg tijeka istrage. Podaci iz Antonijina dnevnika nisu dostupni za javnost zbog zaštite privatnosti nestale maloljetne djevojke.“

Prikriveno oglašavanje

 

Prikrivenim oglašavanjem smatra se svaka novinarska forma (pisani tekst, fotografija, slika, crtež i dr.) koja je na bilo koji način plaćena, a nije jasno označena kao oglašavanje. (Zakon o medijima, čl. 20.) Osim što je takav način oglašavanja zabranjen Zakonom o medijima i Zakonom o elektroničkim medijima, 2006. godine ta je odredba uključena i u Kodeks časti hrvatskih novinara. Predviđena kazna za prikriveno oglašavanje je 1 000 000 kuna. Unatoč tome, do danas u Hrvatskoj niti jedan medij nije sankcioniran zbog prikrivenog oglašavanja. Stoga ne čudi što broj takvih oglasa iz godine u godine sve više raste. Igor Kanižaj s Fakulteta političkih znanosti ističe da se «takva vrsta oglašavanja najviše veže uz novinarske članke koji pokrivaju sektore građevine, telekoma i putovanja» (izvor: http://www.poslovni.hr/128491.aspx). U posljednje se vrijeme takvi oglasi u sve većem broju pojavljuju i u računalnim igricama, čime se takvim načinom oglašavanja pokušava utjecati čak i na djecu. 

Kako stati na kraj prikrivenim oglasima? Je li prosječan čitatelj sposoban prepoznati takve oglase? Jeste li se i sami u posljednje vrijeme susreli s prikrivenim oglasima?

Plagijat

 

Članak 11. Kodeksa časti hrvatskih novinara ističe da «novinar poštuje autorstvo drugih novinara i ostalih sudionika u javnom informiranju. U svojim prilozima navodi izvore kojima se koristio. Plagijat je nespojiv s novinarskom etikom». Zakon o medijima propisuje kaznu do 30 000 kuna kojom će se za prekršaj kazniti nakladnik koji uz informaciju prenesenu iz drugih domaćih i inozemnih medija ne naznači izvor. Unatoč tome, u Hrvatskoj smo svjedoci brojnih primjera koji nisu u skladu s navedenim odredbama. Prepisivanje vijesti iz inozemnih medija učestala je pojava u hrvatskom novinarstvu. Neki mediji takve postupke opravdavaju činjenicom da to čine svi. Opravdava li ih ta činjenica? Neki također tvrde i da je internet olakšao i povećao količinu plagiranja u medijima. Slažete li se s tim? Istraživanje Đorđa Obradovića i Dubravke Njirić pokazalo je da su svakog dana u travnju 2008. godine na posljednjoj stranici u Jutarnjem listu prosječno objavljena dva plagijata. Postavlja se pitanje koliki bi bio broj plagijata u jednim novinama kada bi se analizirala svaka stranica. Kako stati na kraj takvim postupcima novinara? Tko je odgovoran za plagijat – novinari, urednici, nakladnici?