Kažu da slika vrijedi kao tisuću riječi. S tim ćemo se svi složiti. No, trebaju
li mediji prikazivati stravične nesreće poput dolje navedenih?! Nije li članak u
kojem piše da je neka osoba pala pod tramvaj sam po sebi dovoljan? Je li etično
takve fotografije prikazivati na naslovnici? Jesu li novinari svjesni činjenice
da u doticaj s tim novinama ili vijestima na televiziji mogu doći i mala djeca?
Što učiniti s internetom kao medijem koji svake godine koristi sve veći broj
ljudi i gdje svaki građanin može postati novinar? Kako stati na kraj brojnim
video snimkama i slikama poput dolje navedenih koje prikazuju takve slike
čak dvije i pol godine nakon same nesreće? Želi li publika zaista takve
sadržaje? Objavljuju li mediji sadržaje prema željama publike ili mediji publici
diktiraju ukus?
Nema komentara:
Objavi komentar