Neobjektivno i pristrano izvještavanje 5

28. travnja 2012. godine, na portalu vecernji.hr, objavljen je članak pod naslovom  "Koja je to glupost? Bleiburg financiraju, a nisu pokrovitelji!" u kojem autor komentira odluku Sabora o financiranju Bleiburga i pritom svoj, negativni, stav prema predsjedniku Sabora Borisu Špremu prikazuje kao opću činjenicu. Autor u članku uspoređuje njegovu političku orijentiranost sa Staljinom, ocjenjujući ga kao "politički neupotrebljivog" i "kadrovski fatalno potrošenog", te komentirajući kako bi se dobro "uklopio među melankolične Laponce", itd. 

Autor nije smio dopustiti da se njegovo mišljenje o predsjedniku Sabora ističe u tekstu, jer prema 2. članku Kodeksa časti hrvatskih novinara novinar za svoj rad snosi odgovornost pred javnošću, zakonom i svojom profesionalnom organizacijom. Iznošenjem vlastitog i kritičkog stajališta u traganju za istinom, kao osnovnim načelom u profesionalnom radu, novinar aktivno sudjeluje u stvaranju javnog mnijenja i kolektivnom rasuđivanju o temama od javnog interesa.   

U članku je, također, prekršen i 13. članak Kodeksa časti hrvatskih novinara, koji kaže da je nedopustivo koristiti stereotipe, pejorativne izraze, ponižavajuće prikazivanje, kao i svaki drugi oblik izravnog ili neizravnog poticanja ili podržavanja diskriminacije.

Članak je trebao biti napisan bez uvredljivih izjava ili insinuacija na nesposobnost i varljivost izgleda predsjednika Sabora. Novinar se trebao držati teme i analize toga tko je, i što, mogao napraviti u danom trenutku, a ne se fokusirati na prošlost predsjednika Sabora.

Umjesto „teško je zamisliti gluplju kombinaciju“, autor je mogao reći da je riječ o čudnoj odluci ili da je ona donijeta pod čudnim okolnostima. Umjesto pitanja „Kako je moguće da je tako promašena, idiotska politička odluka ipak donesena u Saboru i tko su njezini kreatori?“, autor je mogao samo prokomentirati kako bi bilo zanimljivo doznati tko stoji iza te odluke.

Neki komentari bi se u potpunosti trebali izbaciti. Na primjer:

- „Znači li to da Boris Šprem stoji ljevije od Staljina?“;

- „tek sad razumijem njegovu ondašnju usputnu primjedbu da članove svoje vlade promatra “s golemim profesionalnim interesom”;

- „Fenomenalan biznis – prema njima je prononsirani ZAMP mala beba.“;

- „Uđeš kao demokrat koji se razočarao u HDZ, izađeš kao ljuti desničar spreman za ministarsku poziciju u vladi iste stranke, ili pak postaneš teška komunjara iako si prethodno bio s Bandićem koji se istodobno pretvorio u skrušena kršćanina i predsjedničkog kandidata desnice. No, to je rutinska pretvorba koja se u politici događa češće nego transfiguracija za oltarom, ali je za slijetanje i polijetanje potrebna sigurna pista u pouzdanoj firmi, gdje se uzajamno toleriraju kadrovi na proputovanju na različite visoke funkcije...“

- „A Šprem? On je očito politički neupotrebljiv, kadrovski fatalno potrošen i treba ga pustiti da visi dok ne usahne i sam otpadne s grane. Hitna diplomatska misija na poziciju ambasadora u Helsinkiju bila bi također sasvim prikladna. Dobro bi se uklopio među melankolične Laponce. Pa neka pomaže Djeda Mrazu umjesto što odmaže premijeru Zoranu Milanoviću.“

Članak nije morao biti u tako negativnom tonu, već je autor trebao prepustiti svojim čitateljima da sami dođu do zaključka.