Fenomen prikrivenog
oglašavanja u svijetu je uzeo maha. Naime, prikriveno oglašavanje ima daleko
veći utjecaj na čitatelje od običnog oglasa. U Jutarnjem listu, 18. ožujka 2012., objavljen je prilog pod naslovom „Dobio sam 4 kile, ali znam gdje je najbolji
burek!“. Navedeni prilog je očit primjer prikrivenog oglašavanja. Naime, preko
dvije stranice prostire se reklama 20 različitih pekarnica u Zagrebu. Provedeno
je testiranje kvalitete bureka te je svaka pekarnica dobila ocjenu. Dakle,
pored imena pojedine pekarnice, navedena je adresa i slika iste te cijena
bureka. Međutim, ono što je najviše sporno jest to da je za svaku pekarnicu
naveden proizvođač jogurta i cijena jogurta koji se u toj pekarnici prodaje; trebala se navesti samo cijena jogurta. Budući da je svrha priloga
testiranje bureka, ime proizvođača jogurta je potpuno nebitno. Stoga, ovaj
prilog krši članak 31. Kodeksa časti hrvatskih novinara koji navodi da prikriveno oglašavanje i promidžbeni novinarski
prilozi nisu dopušteni. Nedopušteno je i prepletanje i povezivanje novinarskih
priloga i oglasa. Bili plaćeni ili besplatni, oglasi, kao i sve plaćene
informacije, moraju se jasno i nedvojbeno razlikovati od novinarskih priloga. Prilog
također krši i članak 19. Zakona o medijima, koji u st. 4. kaže da nije
dopušteno prikriveno i prijevarno oglašavanje. Prikrivenim oglašavanjem
smatrat će se svaka novinarska forma (pisani tekst, fotografija, slika, crtež i
dr.) koja je na bilo koji način plaćena, a nije jasno označena kao oglašavanje.
Isti članak u st. 1. navodi da oglas mora
biti jasno označen kao takav i vidljivo odijeljen od drugih programskih
sadržaja. Oglas ne smije biti takav da kod gledatelja, slušatelja ili čitatelja
izazove dojam kao da je riječ o programskom sadržaju medija.
Proizvođači jogurta
nisu smjeli biti uključeni u prilog, već su trebali biti označeni kao oglas i
odijeljeni od ostatka priloga ili se trebala navesti samo cijena jogurta.
Nema komentara:
Objavi komentar